arheološki lokalitet · Brodsko-posavska županija 🛡 Z-7259📜 1250.
Arheološko nalazište srednjovjekovne utvrde Petnja (castrum Pethna, castrum Pethnewar) smještena je na dijelu k.č. br. 2925/1 k.o. Sibinj na prostoru između referentnih geodetskih točaka 1 613 650 – 5009085, točka 2 613 790 – 5009085, točka 3 613 790 – 5008800, točka 4. 613 650 – 5008800 sjeveroistočno od naselja Završja u Brodsko-posavskoj županiji. Lokalitet srednjovjekovne utvrde smješten je na 245 m n/v na uskom izduženom grebenu strmih bokova koji danas nosiv naziv Gradina. Prostorna dispozicija lokaliteta utvrde je sjever-jug. U povijesnim izvorima posjedi Glogovica i Petnja (Golgoa et Pethna), spominju se prvi put u potvrdnici kralja Bele IV. iz 1258. godine koji su se u srednjem vijeku nalazili u Požeškoj županiji. Posjedi su u to vrijeme bili u vlasništvu plemića iz "roda bana Borića", koji su ga prodali ugarskom palatinu Lorandu od roda Ratolda. Sinovi palatina Rolanda uskoro su ih založili Benediktu, sinu Ivanka Veličkoga, a 1282. godine i prodali su mu ih pred požeškim kaptolom. U kupoprodajnoj listini navodi se da u Petnji stoji "toranj ili utvrda" (cum turri sive castro). Od tada su utvrdu u Petnji s pripadajućim vlastelinstvom držali plemići Velički, sa sjedištem u utvrdi Velika pod Papukom. U 15. st. za utvrdu se uobičajilo mađarsko ime Petnjevar (mađ. riječ vár znači utvrda). Kada je 1449. godine Nikola Velički udavao svoju kći Katarinu za Radivoja, člana bosanske kraljevske loze Kotromanića, sklopio je s njim nasljedni ugovor u koji je uključio i utvrdu u Petnji. Unatoč tome, Nikola je 1455. ostavio svoj dio obiteljske utvrde Petnje trima kćerima, Ani, Katarini i Doroteji, a nasljedni ugovor s Radivojem Kotromanićem nikada se nije ostvario. Plemići Velički sklopili su 1470. s Berislavićima Grabarskim novi nasljedni ugovor, prema kojem jedna strana nasljeđuje drugu u slučaju izumiranja bez krvnih nasljednika. Taj se ugovor ostvario 1489. godine, kada su Berislavići postali vlasnicima određenih dijelova na posjedima Veličkih, između ostalog i u Petnji (Pethnewar). Nakon toga utvrda Petnja više se ne spominje u poznatim pisanim izvorima iz predosmanskog doba. Osmansko osvajanje utvrda Petnja dočekala je kao posjed Berislavića Grabarskih. Građevna struktura utvrde nije se sačuvala i danas se njezin tlocrtni oblik zidova ocrtava u konfiguraciji terena i prostornoj dispoziciji urušenih zidova. Cjeloviti fortifikacijski sklop utvrde izvorno se prostirao na tri odsječka (jezgre), od kojih se tlocrtno najveći odsječak (jezgra) nalazi na južnoj strani uskog grebena. Na njemu su djelomično vidljivi građevni ostaci zidova pravokutnog fortifikacijskog sklopa utvrde veličine 22x16 m čiji se zidovi prema sjeveru blago sužavaju u šilj. Na južnoj strani odsječka (jezgre) naziru se urušeni zidovi dviju simetričnih prostorija koje su vjerojatno pripadale stambenim prostorijama palasa. Prema sjeveru i grabi, koja dijeli južni glavni odsječak ( jezgru) utvrde, od središnje, naziru se ostaci zidova branič kule koja je zbog suženja stranica najvećeg odsječka (jezgre) vjerojatno završavala u šilj. Niži središnji odsječak kružnog je tlocrta veličine 13 m i odvojen je grabom širine 7,5 m od južnog odsječka. Taj odsječak mogao je služiti kao predstraža, ili jednostavno kao zapreka zauzimanju navalnog položaja za opsadu utvrde. Prema sjeveru nalazi se najmanji i najniži odsječak ovalnog tlocrta veličine 6 m i visine 3 m. I taj je odsječak odvojen grabom širine 3 m od središnjeg odsječka. U podnožju južnog odsječka s njegove zapadne strane nalaze se ostaci obodnog zida debljine 2-3 m. Utvrda Petnja bila je građena kamenom lomljenjak. U pogledu tipoloških karakteristika tlocrta i smještaja u prostoru, utvrda Petnja svrstava se u skupinu gorskih utvrda s karakterističnim longitudinalnim položajem kakvi su često prisutni tijekom 13. i 14. stoljeća. Tipološke karakteristike tlocrta fortifikacijskog sklopa utvrde ukazuju na srodnost s tlocrtom utvrde Velika (13.-15.st.) na obroncima Papuka čiji su vlasnici bili plemići Velički. Njezina veličina i kompaktan tlocrt ukazuju da se radi o fortifikaciji koja je građena u drugoj polovici 13.st. Kao i druge utvrde, zbog promjene načina obrane i uvođenja vatrenog oružja, starija utvrda vjerojatno je pregrađena i dodatno utvrđena u posljednjim desetljećima 15.st. i početkom 16. st. kada se nalazila u posjedu plemića Berislavića Grabarskih, zbog nadolazeće opasnosti od Osmanlija.
Suradničke poveznice — partner plaća proviziju, vama cijena ostaje ista.
Otvori na interaktivnoj karti → · 🧭 Navigacija